Točan odgovor je NLP. Zašto? Evo zašto..

Mentalist i Derren Brown. Ovdje je veza tako jednostavna. „Nadnaravne“ sposobnosti čitanja misli, prepoznavanja namjera i viđenja onog što svima drugima promakne je nešto što Derren Brown demonstrira u svojim nastupima uživo i u televizijskim programima. On je jedan od poznatijih mentalista danas. Inače mentaist je naziv za osobe koje se bave mentalnim trikovima i iluzijama, za razliku od mađioničara koje danas češće nazivaju iluzionistima a koji se bave fizičkim trikovima (karte, rezanje ljudi na pola, zečevi iz šešira). Čovjek je vrhunski i iako sve što radi izgleda nadnaravno u stvarnosti su to vještine koje je dugo i naporno uvježbavao još od fakulteta. I da, jako puno stvari koje koristi su NLP vještine i hipnoza (lako se da provjeriti jer o tome i sam piše u knjizi „Tricks of the mind“). Ako se želite dobro zabaviti i vidjeti što se sve može ostvariti napornim vježbanjem potražite na youtubeu.

.

.

Kakve veze imaju ekipa iz „Laži mi“ i ovaj gospodin? Pa to što oni rade i nije baš tako jednostavno ako niste on tj dr. Paul Ekman jedan od najpoznatijih ljudi danas koji proučava govor tijela i posebno izražaje lica. On je glavni stručni savjetnik u seriji i po njemu je osmišljen glavni lik. Naravno u seriji je stvar malo prenapuhana ali čovjek stvarno zna znanje.

A što je sa ostalima s fotki? Predlažem da krenemo redom kroz povijest NLP i upotpunimo mozaik.

.

.

.

1972. u Kaliforniji mladi i nadobudni student matematike Richard Bandler počeo se baviti proučavanjem psihologije. Po faksu je tražio mentora i nitko se nije htio prihvatiti tog posla osim Johna Grindera, psihologa i lingviste koji je imao i iskustva u radu s Amreičkom obavještajnom službom. I tako je počela avantura. Mladi i nadobudni student je radio „čuda“ u radu s ljudima, a profa ga je proučavao i snimao što i kako radi. Iz toga je nastalo Neuro Lingvističko Programiranje  ili krače NLP. Naravno mladac nije stvar isisao iz malog prsta već je u počecima modelirao nekoliko vrhunskih psihoterapeuta koji su to polje ljudske djelatnosti trajno obilježili. Evo koji su to od onih sa slike.

.

Prvi je Fritz Perls. Od njega je sve počelo. Nijemac, školovan u tradiciji psihoanalize od koje se odmiče i osniva pravac psihologije poznat kao Geštalt terapija. Njegov rad su proučavali kroz knjige i video snimke jer je do trenutka njihova susreta Fritz već preminuo.

Sljedeća je Virginija Satir, začetnica obiteljske sistemske terapije iz čijeg rada se razvio čitav niz pravaca od psihodrame do obiteljskih i sistemskih konstelacija. Karizmatična žena s kojom su surađivali i s kojom su objavili nekoliko knjiga kao koautori. S njom su imali pristup i u zatvorene sustave (zatvore i umobolnice) i uz čiju su se pomoć mogli baviti i stjecati iskustva i sa najtežim slučajevima jer im u regularnim procedurama (budući da formalno nisu psihijatar ili psihoterapeut) nisu imali pristup. Inače o kakvom kalibru osobe i stručnjakinje je riječ dovoljno je reći da je Virginia imala uspjeha čak i u radu sa pacijentima koji su bolovali od shizofrenije.

I treći u nizu je Milton H. Erickson, psihijatar i jedan od najvećih hipnoterapeuta uopće. Iz njegova rada je nastala Ericksonijanska hipnoza. Koliko je bio izvrstan i moćan terapeut najbolje se vidi da je svojom karizmom i rezultatima uspio natjerati medicinski lobi da, unatoč dugogodišnjem opiranju, prihvati hipnozu kao legitimnu psihoerapiju.

.

A zašto je hipnoza bila zabranjena? Jedan od glavnih krivaca je čiča s vaše lijeve strane, Sigmund Freud. Kako je to Freud utjecao da zabranu hipnoze. Budući nije imao uspjeha u hipnotiziranju pacijenata napustio ju je kao neučinkovitu i izmislio psihoanalizu. Po principu kud svi Turci tu i mali Mujo, njegovi su sljedbenici prihvatili tu dogmu i tako je hipnoza zabranjena. Neki kažu da razlozi zbog kojih Freud nije bio uspješan u hipnozi leže u tome što je imao piskutav glas i što je koristio prilično velike količine kokaina. Kokain je u to doba bio legalan, međutim i pored sve legalnosti sam po sebi ne djeluje baš smirujuće. U Freudovo doba su se koristile metode hipnotiziranja sa dubokim, mirnim i autoritativnim glasom koji je govorio „tvoji kapci su teški, ti spavaš….“. A takve metode baš i nisu efikasne kada ih izvodite kreštavim glasom pod utjecajem kokaina. A možda samo nije bio dovoljno vješt u hipnozi.

Zašto je Frojd važan za NLP? Jednostavno zato jer sve ono što psihoanaliza jest to NLP nije. NLP nije super teorija koja ne pomaže u praksi (tako sam bar čuo u predavanju Stanisava Grofa, intelektualne gromade i psihijatra koji je otac naziva Transpersonalna psihologija i začetnika Holotropskog disanja ili pročitao u knjizi „Change“ autora Paul Watzlavika jednog od osnivača „Brief terapije“). NLP je nastao proučavanjem uspješnih ljudi (u početku su to bili psihoterapeuti, a poslije i znanstvenici, sportaši, političari, umjetnici, poslovni ljudi) i osmišljavanjem kako se taj uspjeh može replicirati. Otkrivanjem mentalnih strategija i programa koje koriste uspješne osobe i učenje svih ostalih kako se te mentalne strategije mogu koristiti. Ne bavi se proučavanjem neuspješnih i bolesnih i ne bavi se beskonačnim traženjem uzroka i kopanjem po prošlosti, već proučavanjem uspješnih i zadovoljnih i primjenom njihovih rješenja u sadašnjosti i budućnosti.

Tko su ostali ljudi sa slike? Pa gore drugi s desna je Anthony Robbins. On je NLP učio kod Johna Grindera i poslije je te vještine koristio pod malo drugačijim nazivima, ali svi koji znaju i malo o NLPu jasno prepoznaju strukturu i obrasce NLPa. Anthony je jedan od najpoznatijih motivatora u Americi. Jedna od klijenata bio mu je i Bill Clinton. Meni osobno neki dijelovi njegovog nastupa baš i ne leže, ali u savjetodavnom radu je izvrstan i s tehničke strane to što radi drži vodu.

A ostali? Pretražujući po webu iz više izvora sam došao do podataka da su Jimmy Connors i Arnold Schwarzeneger koristili hipnozu, a Andre Aggassi NLP, Oprah Winfrey, Lance Armsrong, Bill Clinton, Tony Blair, Lily Allen, kuhar Heston Blumenthal i hrpetina drugih koristili NLP ili coaching baziran na NLPu.

E da ne zaboravim, za Cesara Millana nemam podatke da je proučavao NLP, ali ono što radi je stvarno fascinantno i ima sličnosti s NLPom. NLP je pristupio radu s ljudima na drugačiji način, promatranjem stvarnosti a ne proučavanjem teorija tako je i Cesar počeo raditi s psima proučavajući pse i njihovo ponašanje a ne proučavajući teorije. I još nešto, ako pročitate koju knjigu NLPa ili Cesara vidjet ćete da se referiraju i na druge autore i druge pravce. Naime, nitko nije krenuo od nule, samo se jednostavno nisu dali uvući u dogmu i slijepo vjerovanje već su u svemu što rade zadržali svoj stav i zdravu pamet.

Još nešto za kraj. Freud je bio faca i napravio je super teoriju (tako bar kažu ljudi koji su to detaljno proučavali) samo su postupci i tehnike proizašli iz te teorije dosta dugotrajni i s upitnim učincima (i to kažu neki koji su to detaljno proučavali). Osobno se ne bavim psihoterapijom već podučavanjem, savjetovanjem i coachingom i ne mogu i ne želim suditi koliko je učinkovita psihoanaliza, Geštalt terapija, Transakcijska analiza, realitetna terapija,… jer se time ne bavim. Upoznao sam ljude koji kažu da je NLP bez veze i one koji kažu da je super. Znate, bezveznjaci su bezveznjaci čim god se bavili i genijalci su genijalci čim god da se bavili. Važno je da postoje različite škole i različiti pravci mišljenja i da ljudi mogu birati što im može najviše pomoći u danom trenutku. Jedino što znam je da kada trebam nečiju pomoć dobro provjerim kome se „dajem u ruke“ da me opet netko ne sfuša kao zubar koji mi u više od godinu dana nije mogao riješit problem koji mi je drugi kvalitetno riješio u manje dva mjeseca.

Prošli mjesec sam bio u prilici pisati nekoliko pouda u kojim sam trebao opisati što je to NLP i zašto bi bilo dobro da ga netko pohađa. Pri tome, taj koji će tu ponudu čitati uopće nije upućen u tematiku. Kao napisati što je to NLP a da ne zvuči prepotentno i napuhano, kao nešto što se proklamira kao lijek za sve a bez da ima „realnu – znanstvenu podlogu“. Evo što sam napisao, ne bi li bar donekle približio tematiku čitatelju koji bi trebao odobriti pohađanje treninga 🙂

——————–

Neuro Lingvističko Programiranje – NLP je nastao kao rezultat suradnje Richarda Bandlera (koji je imao znanstvenu podlogu u matematici i geštaltu) i Johna Grindera (čija je znanstvena podloga u lingvistici i psihologiji) u periodu od 1972. do 1980 godine. Oni su proučavali neke od najuspješnijih psihoterapeuta tog doba:

• Fritz Pearsa – psihijatar i psiholog – kreator Geštalt terapije https://en.wikipedia.org/wiki/Fritz_Perls

• Virgine Sarir – jedna od vodećih obiteljskih terapeuta https://en.wikipedia.org/wiki/Virginia_Satir

• Miltona H. Ericksona – psihijatar i psiholog – koji je bio vodeći klinički hipno-terapeut i začetnik upotrebe hipnoze u kliničkoj praksi https://en.wikipedia.org/wiki/Milton_H._Erickson

Na osnovu tog rada su osmislili metodologiju poznatu kao „modeliranje“ čije je osnovna namjena da učini eksplicitnim mentalne procese (programe) koji stoje u pozadini nečijih izuzetnih rezultata. Rezultata tog rada je mnoštvo tehnika koje se učinkovito koriste u različitim područjima ljudskog djelovanja kao što su:

• psihoterapija – kao samostalna metodologija u slučajevima „lakših poremećaja“ ili kao jedan od pristupa koji se koristi u kombinaciji se ostalim metodama kod „težih poremećaja“. Daje izuzetne rezultate u radu s fobijama, a sve više se koristi i u radu s PTSPom (https://anlp.org/files/nlp-and-ptsd-the-visual-kinesthetic-dissociation-protocol_6_331.pdf)
• edukacija – za poboljšanje u učenju i podučavanju pomoću konkretnih metoda za pomoć studentima koji imaju poteškoće (npr. tehnika koja se koristi za pomoć djeci koja ne može pravilo sricati – „spelling“, ili s pamćenjem) do općenitog rada na ubrzanom učenju i podučavanju prilagođenom učenicima/djeci (http://www.leeds.ac.uk/educol/documents/00003319.htm)  (http://www.dtic.mil/dtic/tr/fulltext/u2/a167836.pdf) (http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S1877042815045516)
• komunikacija općenito – u svim situacijama gdje komunikacija može doprinijeti poboljšanju situacije:
  • bolja komunikacija unutar tima
  • bolja komunikacija s klijentima (marketing, PR, prodaja, rješavanje prigovora)
  • medijacija i facilitacija u rješavanju sukoba (u poslu i unutar obitelji) (http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S1877042815045516 )
• sport – čitav niz sportaša i klubova koristilo je NLP (npr. Andre Agassi, Magic Johnson) pogotovo za bolje nošenje sa stresom i postizanje „peak preformance“ stanje. 1987. godine tim stručnjaka je pomoću NLP modeliranja, je na poziv vojske SADa, za njih osmislio program obuke pucanja iz pištolja kojim je ostvarena ušteda u municiji od 25% uz skraćivane trajanja za 50%.
• poslovna primjena – u području komunikacije, rukovođenja, dogovaranja, pregovaranja, prodaje, prezentiranja, timskom radu, obučavanju i motivaciji zaposlenika, radu na promjena,… )) ))    )
• osobni razvoj – gdje pojedinci koriste NLP za poboljšanje komunikacije i odnosa u svakodnevnom životu, pogotovo kao pomoć za rješavanje zahtjevnih, konfliktnih i stresnih situacija, rješavanju i prevenciji stresa, lakšem i bržem učenju i motivaciji i samo-motivaciji.

Od svojih početaka do danas NLP se kontinuirano razvija i u svoj rad, metode i tehnike inkorporira nove spoznaje iz različitih područja. Pristup mu je praktičan i od samih početaka je fokusiran na praktičnost , primjenjivost i izvrsnost (na ono što neki pojedinci rade bolje od drugih) i načinima kako to prenijeti drugima. Dakle na prvom mjestu je promatranje čovjeka na osnovu toga stvaranje određenog modela, a ne stvaranje modela iz kojeg se traži njegova potvrda. Zbog toga u samim počecima nisu rađena znanstvena istraživanja već je fokus bio na praktičnoj primjeni i ostvarenim rezultatima u radu s pojedincima. U zadnjem periodu je sve više znanstvenika počelo provoditi istraživanje učinaka primjene NLP metoda i na taj način se s te strane želi validirati „subjektivne“ rezultate i dodatno poboljšati učinkovitost. (http://www.nlpwiki.org/nlp-research-information-document.pdf)

Koliko puta ste bili u prilici da jedan vaš dio nešto jako želi, a drugi baš i nije u to siguran? Koliko puta ste osjetili da u nekoj situaciji sami sebe sabotirate? Da li vam se ikada desilo da vam se nešto ne da napraviti iako znate da je to dobro za vas? Trebate negdje otići, a dio vas bi najradije ostao. Znate da je za vas i za partnera (dijete, prijatelja, roditelja…) najbolje da se “odvežete” i da promijenite odnos, ali dio vas nikako da to prihvati. Ako vas zanima nešto više o “dijelovima” poneku informaciju o tome možete naći u daljnjem dijelu teksta.

Za početak želim naglasiti da je sve ovo o čemu pišem samo mali isječak stvarnosti i kao takav može poslužiti samo kao informacija za stjecanje uvida u fukncioniranje djelića tako kompleksnog sustava kao što je ljudsko biće. Radi lakšeg promatranja i proučavanja ljudi i odnosa njihovih iskustva i ponašanja koristi se više različitih organizacijskih principa. Tako se u Frojdijanskoj psihoanalizi koristi model; id – ego – superego, u bihevioralnoj psihologiji; podražaj – ponašanje; u Transakciskoj analizi; dijete – roditelj – odrasli, itd. Za jedan te istu događaj (iskustvo) u život neke osobe svaki će od navedenih modela ponuditi drugačije tumačenje. Svako od njih će biti istinito samo unutar svog zatvorenog sistema. Koliko se god možemo protiviti takovim “uskim” pogledima i pri tom možemo inzistirati na holističkom principu, u onom trenutku kada sami pokušamo “sistematizirati” iskustva i spoznaje dolazimo do spoznaje o ograničenosti vlastitog neprosvijetljenog uma i unutar njegovih granica stvaramo novi sistem – model. On doduše može biti više ili manje sveobuhvatan i fleksibilan, ali je u svojoj biti opet smo to, dio koji je istinit i dobro funkcionira samo unutar zadanih okvira. Svjestan toga ovdje mogu reći da je sve što će dalje biti napisano čista laž i obmana i da je jedino važno vaše osobno iskustvo i način na koji vi doživljavate svijet. Ono u što vi vjerujete i kako djelujete.

A sada se vratimo na dijelove. Okvir unutar kojeg ću se baviti dijelovima baziran je na pojmovima svjesnog i nesvjesnog uma. Kažu da ima više od 2 miliona podražaja koja u svakom trenutku utječu na stvorenje nama poznato pod nazivom ljudsko biće. Od toga smo ih svjesni samo 7+/-2. Ovdje pod svjesnim umom smatramo onaj dio koji je u kontaktu sa tih 5 do 9 informacija, tj. sa onim čega smo u tom trenutku svjesni. Mogli bismo reći sa onim gdje smo usmjerili svoju pažnju. Nesvjesni je um u kontaktu sa tim i sa ostalih otprilike 4,6 miliona podataka. Ono regulira disanje, probavu, imunološki sistem, snove,….. Uostalom evo popisa najvažnijih funkcija i osobina nesvjesnog na način kako je to prikazao Tad James:

1)   Pohranjuje sjećanja – vremenski

…………………………..   ……..bezvremenski

2)   Upravlja područjem emocija

3)   Organizira sva sjećanja:  u vremenskoj liniji

………………………     ……………. na principu Gestalta

4)   Potiskuje sjećanja s nerazriješenim negativnim emocijama

5)   Predočava potisnuta sjećanja za “racionalizaciju” (da ih u svijesti   …..razumno obradimo i onda otpustimo te emocije)

6)   Može potiskivati emocije zbog zaštite

7)   Upravlja radom tijela:

……………………..ima model       a) tijela u sadašnjem stanju

………………………………………….b) savršenog zdravlja

8)   Čuva tijelo – održava integritet tijela

9)   Nastoji postići da osoba bude visoko moralno biće

10) Želi biti sluga, slijedi naredbe

11) Kontrolira i održava sve percepcije: obične

………………………………………………………….. telepatske

……………………………………………………………prima i prenosi zapažanja u svijest

12) Stvara, skladišti, raspoređuje i prenosi “energiju”

13) Održava instinkte i stvara navike

14) Potrebno mu je ponavljanje za dugoročne projekte

15) Programiran je stalno tražiti više i više – uvijek želi otkrivati sve više

16) Najbolje djeluje kao cijela integrirana jedinica – ne trebaju mu dijelovi kako bi djelovao

17) Simboličan je – upotrebljava i odgovara na simbole

18) Shvaća sve osobno

19) Radi na principu najmanjeg napora – slijedi put najmanjeg otpora

20) Ne procesira negacije – ne radi s niječnim riječima, s negacijama

Iz ove liste vidljivo je da su glavna funkcija-zadatak nesvjesnog nesvjesnog očuvanje života u svim njegovim aspektima (fizički, mentalno, emocionalno, energetski…). Jedna od osobina nesvjesnog je da slijedi put najmanjeg otpora da bi na taj način trošilo najmanje energije. To je ujedno i jedan od principa postojanja na ovoj planeti npr. voda teče nizvodno i to putem koji je najlakši. Jednom kada je rijeka napravila korito onda ga automatski koristi. Isto se dešava sa nesvjesnim koje teži automatizaciji procesa. Automatizacija mu omogućava uštedu u vremenu i energiji i omogućava oslobađanje resursa za nova učenja. Vjerojatno ste već primijetili koliko vam vremena, koncentracije i energije treba za savladavanje određene vještine, a kako to isto postaje lagano i nenaporno jednom kada to znanje (vještinu) usvojite i počnete primjenjivati automatski. Također je važno napomenuti da je svo učenje, ponašanje i sve promjene su u domeni nesvjesnog, iako svjesno može u tome učestvovati. (Može ali i ne mora.) Ako je svjesno uključeno onda se to svodi na svjesno ponavljanje određenog postupka dok ga nesvjesno ne usvoji, dok je kod nesvjesnih procesa koji put dovoljno da se nešto dogodi samo jedan put, ukoliko je podražaj dovoljno jak. Npr. kada netko ode po prvi put kod zubara i ne zna što će se tamo desiti. Zubar neoprezno počne bušiti zub i osoba osjeti jaku bol. Poslije može otići kod drugog zubara i znati da ovaj ima “meku” ruku i da će dobiti injekciju protiv bolova i da ga neće boljeti, ali će opet osjetiti nelagodu kada ide kod zubara. I trebat će puno odlazaka kod “dobrog” zubara i puno dobrih i pozitivnih iskustava da bi se oslobodio nelagode nastale na osnovu jednog iskustva. Ako je se i tada uspije riješiti. Eto, tako smo preko zubara došli na dijelove. Na osnovu ovog primjera mogli ste dobiti osjećaj kako se formiraju dijelovi. U ovom primjeru to bi bio dio koji uzrokuje nelagodu svaki put kada treba otići kod zubara.

Nadalje možemo razlučiti dva bitna elementa koji karakteriziraju svaki dio a to su svrha/namjera i funkcija/ponašanje koje treba jasno odvojiti. Namjera dijela koji izaziva nelagodu zbog odlaska zubaru je da nas poštedi neugodnosti tj. da spriječi ponavljanje traumatičnog iskustva. Dakle namjera je pozitivna. Međutim druga komponenta, a to je ponašanje može i ne mora biti produktivno. Dobro je ako promijenimo zubara, ali ako poslije odugovlačimo ili odbijamo popravak zuba koji to treba ponašanje postaje štetno. Dakle svaki dio za nas ima pozitivnu namjeru ali ponašanje koje slijed kao njen rezultat može nam stvarati problem.

Kako sam to već napisao, nesvjesno se brine o očuvanju vašeg života i teži što većoj automatizaciji. Tako kada jedan njegov dio usvoji neko ponašanje (kada ga automatizira) teži njegovom održavanju. To važi čak i slučaju kada nam to ponašanje (reakcija) nije “dobro”. U tom nam slučaju ove nesvjesne (automatske) reakcije pričinjavaju probleme, ali su već van naše kontrole. Npr. neka vas osoba  uvijek jako naljuti i uznemiri. I onda sebi fino kažete „E ovaj put baš neće.“ Točno znam što me ljuti i kad se to dešava. Ovaj put se neću upecati. Promotrite situaciju, vidite što u njoj sve trebate napraviti, kako će te se ponašati. Dođete u situaciju i sve je fino pod kontrolom. I taman kad mislite da je sve u redu, malo se opustite i dok ste udarili dlanom o dlan već ste u istom problemu. Takove se stresne situacije, u koliko se ne razriješe i otpuste iz sistema, akumuliraju i ostavljaju posljedice na više nivoa. Na energetskom nivou oko sebe vežu određenu količine energije i time tvore energetske blokade. Samim tim imaju dvostruki utjecaj na energetsko tijelo. Prvo štete mjestu gdje je energija blokirana i drugo snizuju energetski potencijal cijelog sistema. Budući je čitav naš energetski sustav međusobno povezan blokade uzrokuju prekide ili usporavanja energetskih tokova, ali isto tako čitav sistem koristi energiju za održavanje blokada i njihovo potiskivanje da se one ne bi aktivirale u krivo vrijeme i na pogrešan način. Vjerojatno vam je poznato koliko su povezane emocije sa energijama (u krajnjoj liniji sve je energija pa i emocije). Kažu da se promjenom raspoloženja mijenja i boja naše aure. Pa tako u koliko bi došlo do nenadanog i nekontroliranog oslobađanja neke energetske blokade može doći i do većih emocionalnih promjena koje bi nas u tom trenutku mogle onesposobiti za normalno funkcioniranje. Npr. velikom brzinom vozite automobil na autoputu i onda vaše nesvjesno odjednom odluči otpustiti jednu veliku traumu iz djetinjstva. I to napravi u potpunosti. U djeliću sekunde. I vas preplave emocije, suze i sve što uz to ide. I slijedeće što primijetite su kola hitne pomoći i to samo ako ste imali puno, puno sreće u nesreći. E da se to ne bi desilo naš sistem fino održava naše blokadice ne bi li ih otpustili na jedan fin i kulturan način i pri tom po mogućnosti nešto i naučili. I naravno za držanje blokada pod kontrolom koristi velike količine energije. (Ovo mi zvuči kao da sam rekao da blokira blokade.) Oni sretnici koji po tom pitanju ništa ne naprave imaju priliku da osjete blagotvoran utjecaj svojih dijelova i iz njih proizašlih blokada u vidu raznoraznih psihosomatskih oboljenja, autoimunih oboljenja, probavnih smetnji, nesanice,…. Lista dobitaka je poveća, a glavni i najveći dobitak je … Zna se, do(gu)bitak života. (To te ja pitam!)

Rad na dijelovima i njima pripadajućim blokadama moguć je na čitav niz različitih načina, ali kod njih je bitno da rade na ponovnoj integraciji dijelova u nesvijesno, tako da više ne djeluju odvojeno od cjeline. Jedan od najpoznatijih načina za postizanje stanja cjelovitosti je meditacija. Jedina mana meditacije je da djeluje globalno na čitavom sistemu tako da je za postizanje poboljšanja na samo jednom dijelu potrebno jako puno vremena. U koliko se radi ciljano na problemu rezultati su puno brži (što se tiče samog problema). Tu možemo uspostaviti analogiju sa običnom žaruljom i laserom. Dok bi obična žarulja od 15W jedva osvijetlila omanju prostoriju, laser iste snage bez problema bi odaslao svijetlost do mjeseca i natrag (naravno, kada bi tamo postojao odgovarajuće zrcalo). Naravno najbolje rezultate možemo očekivati zajedničkom kombinacijom ova dva pristupa. Koristeći sveobuhvatnost meditacije i efikasnost ciljanog rada na problemu. Pored meditacije moguće je koristiti čisto energetski rad kod kojih za primjer mogu poslužiti tretmani Reikijem drugog stupnja na uzroku problema. Možemo se koristiti i radom na tijelu kod kojeg pored ostalog koristimo mogućnost tijela da uči (preko tijela imamo direktan kontakt sa nesvjesnim). Tu kao primjer možemo uzeti razne metode kinezioloških terapija ili nekih oblika dubinskih masaža. Rad također može biti na mentalnom i emocionalnom dijelu u obliku raznih, nazovimo to, psihoterapija. U nekima od njih koristimo metodu ponovnog proživljavanja traumatičnog iskustava i oslobađanje putem katarze. Tu bi spadala Regresoterapija i Dijanetika. U nekim drugima osvještavamo probleme ali kroz njih ne prolazimo, npr. Excalibur. Neki su možda upoznati sa “najnovijim” sistemima pod nazivom Kreaton i Aspektika. Ovo su u stvari dva dijela Neuro Lingvističkog Programiranja (NLP) koje je popalio poznati Ž. M. Slavinski. Kreaton su isječci jednostavnijih NLP tehnika, a Aspektika je u stvari neznatno prerađena metoda poznata pod nazivom Sržna transformacija (Connirae Andreas “CORE TRANSFORMATION” 1994.) Inače NLP koristi čitav niz postupaka za integraciju dijelova i razrješavanje unutarnjih konflikata kao što su: Integracije dijelova, Preuokviravanje u 6 koraka (Six step reframing), TLT (Thime Line Therapy, Vremensko Linijska Terapija) i već navedena Sržna transformacija.

Posebno bi ovdje naveo primjer hipnoterapeutskog rada kako je to radio “guru” hipnoterapije Milton H. Erickson (1901-80). Istinska veličina u tom području čiji je život i rad bio nadahnuće i neiscrpan izvor znanja čitavom nizu uspješnih terapeuta. Njegov rad je specifičan po tome što je baziran na potpunom povjerenju da naše nesvjesno u sebi već ima najbolja rješenja za naše probleme. Slijedeći taj princip njegov (terapeutov) zadatak je samo u tome da bude katalizator koji će aktivirati proces samo iscjeljenja. Ericksonov doprinos pored ostalog je i u tome što je dokazao da je promjenu moguće postići i bez osvještavanja uzroka nastanka problema, čak što više i bez ikakvih dubljih uvida (na svjesnom nivou). Što je čista suprotnost većini danas aktualnih teorija koje inzistiraju na osvještavanju kao osnovnom preduvjetu za učenju lekcije koje dovodi do razrješavanja problema. Problem nije ni nastao na svjesnom nivou pa ga tamo nije moguće ni riješiti. Koliko puta netko može biti svjestan koji ima, znati kada i kako je nastao, a da si sa tim ni za milimetar ne može pomoći. Možete otići kod najvidovitije osobe na svijetu i ona vam do u detalja može objasniti problem od samih prapočetaka, pa da i dalje imate isti problem i iste simptome. Vjerujete mi može i bez toga ako u blizini imate nekog poput Ericksona. Nažalost takovih terapeuta je malo. I sam bi ga rado posjetio kada bi znao gdje ga mogu potražiti. Na kraju svog djelovanja, Erickson je bio toliko dobar da bi klijentima (koje bi vidio po prvi put u životu) rekao da mu u jednoj rečenici kažu u čemu je njihov problem. Onda bi ih uveo u trans, ispričao priču, izveo iz transa i dao zadatak koji trebaju napraviti. Zadatak bi bio “preduvjet” da otpočnu “pravu” terapiju. Klijenti bi otišli ni ne znajući što se dogodilo. I dok bi napravili domaći rad problema više ne bi bilo. Tako da uglavnom do službene terapije ne bi ni došlo. Čista suprotnost psihoanalizi kod koje ozbiljniji rad nije moguć bez stotinjak sati terapije.

A sada da se vratimo lakšim temama. Dijelovi nisu samo zaduženi za probleme. Svi u sebi imamo i dio koji se može nasmijati i u najtežoj situaciji. Ili dio koji predstavlja osobu koji volimo. Ili dio koji nekome ne može oprostiti učinjenu nepravdu. Ili dio koji predstavlja naše roditelje. Ili dio koji….. A sada i jedan interesantan slučaj. Tad Jamesu (*) se telefonom javila jedna djevojka i rekla mu je njezin vjerenik ima karcinom i da mu liječnici ne daju više od tri mjeseca života. Na to joj je rekao da mu ga pošalje na terapiju. Ispostavilo se da je to nemoguće je njen vjerenik već u avionu na putu u kliniku gdje treba biti operiran. Na to je Tad odlučio odmah preko telefona napraviti psihoterapiju (NLP) na način da radi sa djevojkom na dijelu nje koji predstavlja njenog vjerenika. Nakon dvadesetak minuta to su i obavili. Poslije mu se javila djevojka i rekla da se desilo čudo. Kada je momak došao u kliniku, prilikom pregleda ustanovljeno je da od karcinom nema ni traga ni glasa. Pričajući na jednom od svojih tečajeva NLP-a o ovom slučaju i mogućnostima koje nam pruža rad na dijelovima dobio je interesantnu povratnu informaciju i potvrdu za svoja razmišljanja. Jedan od njegovih studenata pripadnik starosjedilaca na Hawaima rekao je da na istom principu rade i njihovi tradicionalni duhovni iscjelitelji Kahune. Oni koriste princip koji je zajednički i mnogim drugim šamanima, a to je da iscjelitelj prije rada sa klijentom prvo radi na sebi. On prvo iscjeljuje dio sebe koji ima isti problem kao i klijent, a tek onda počinje iscjeliteljski rad na osobi. Logika je da su ljudi s kojima radima odraz nas samih i da mi u nekom dijelu nemamo isti problem ne bi nam ni došli. To je također i odraz svijesti da smo svi povezani i ako negdje želimo izazvati promjenu da prvo počnemo od sebe.

Uostalom sličan princip se koristi u klasičnoj psihoterapiji. Ako terapeut primijeti da i sam ima neki problem koji ima i njegov klijent mora prekinuti terapiju i sam otići na terapiju kod svog supervizora. Tek kad kod sebe riješi problem može nastaviti sa radom kod tog klijenta.

I za kraj, šta vi možete sa svim ovim napraviti. Ideju za to dobio sam od Marilyn, dragom prijateljicom koja se pored ostalog bavi i icjeliteljskim radom. Kao Tad Jamesova učenica (NLP-a i HUNA) odlučila je neke od ovih principa primijeniti u čisto energetskom radu. Primjer bi bio slijedeći. Kod nje je došao psihoterapeut koji radi s osobom NN čiji sin je u psihijatrijskoj instituciji. Ona je terapeutu napravila energetski tretman (dakle bez puno pričanja). Terapeut je otišao kući, a kao posljedica tog tretmana osoba NN osjeti poboljšanje i promjenu, a stanje njegova sina se toliko popravilo da je otpušten kući. Da, da, znam ovo je još jedno od onih bajkovitih čudesnih iskustava. Ali što mogu kada su ona najočitiji primjer za neke tvrdnje. Naravno da se takove stvari ne događaju svaki dan, bez obzira koju terapiju radili. Pogotovo nije dobro ako se putem ovakvih iskustava bude lažne nade kod osoba koje traže pomoć. Međutim kao primjeri mogu nam dati ideje što se sve možemo napraviti u danom trenutku.

I dvije napomena za kraj. Ovdje sam o dijelovima pisao u glavnom u kontekstu rješavanja problema pa se može steći dojam da su dijelovi samo tamo gdje imamo problema. Imamo mi i dijelova čije nas djelovanje čini sretnima i zadovoljni. Dio koji u proljeće voli otići u šumu. Dio koji ima neodoljivu potrebu da pročita novu knjigu ili ode na koncert. Naravno da njih ne diramo. Za sada. Međutim i ti dijelovi čine osnove za vezanosti i u krajnjoj liniji osobe koje teže postizanju krajnjeg cilja na duhovnom putu u jednom trenutku trebaju se i njih odreći da bi postigli stanje cjelovitosti i nevezanosti. Naravno ovo posljednje je samo teoretske naravi jer dug je put do stanja svijesti jednog Budhe. I drugo ovo čitavo razmatranje o dijelovima drži vodu samo unutar zadanih okvira. U krajnjoj liniji moje je osobno uvjerenje da je naše nesvjesno jedna cjelina, a priča o dijelovima je metaforička i služi nam samo zato da neke stvari lakše spoznamo i da nam olakšaju rad. Ti dijelovi i ako bi se doslovno shvatili kao odvojeni dijelovi ipak na nekom nivou imaju međusobnu komunikaciju.

Ivan Petrić, NLP trener

Ciljevi i duhovnost, ili ciljevi i rad na sebi.

Često sam susretao osobe koje bi rekle da su potpuno prepuštene Bogu, učitelju, višoj inteligenciji… Za takve bi osobe mogli reći da nemaju neku svoju želju, svoj cilj već da su se potpuno predale Bogu. S druge strane oni ipak imaju želju kako se lijepo u očenašu kaže “neka bude volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji”. Dakle njihova je želja da bude volja Njegova. Ili, ako bi ih pitali “Što žele postići s potpunim prepuštanjem?” , neki od karakterističnih odgovora su: prosvjetljenje, oslobađanje od ega, i sl.. Dakle i iza takovih stremljenja koja “nisu potaknuta egom” (hm.., recimo da je to tako) još uvijek postoje želje, namjere, ciljevi koje želimo ostvariti. I da budem iskren još nisam sreo osobu koja nije imala bar neku želju – cilj. Čak i bodhisatve imaju cilj, a to je da se reinkarniraju ponovo i ponovo sve dok se i posljednje stvorenje na planeti ne prosvijetli i nađe oslobođenje. Neki veliki učitelji, realizirane osobe osnivaju organizacije, ašrame, duhovne centre, održavaju seminare, iniciraju, podučavaju a sve s namjerom da pomognu ljudima, da smanje patnju, da obave svoju misiju, da… Dakle s namjerom.

I svi imamo neke želje i ciljeve koje bi htjeli ostvariti. Neki put su te želje poput želja prosvijetljenih bića u potpunosti usklađene s onim nečim iznad, a neki put nisu usklađene niti s nama samima. I što napraviti kada nešto želimo postići ili kada nam dođe osoba s željom da joj radimo tretmane?

Za početak možete proći ovih osam koraka i onda odlučiti što i kako dalje.

1. Odlučite što je to što želite

Što želite?

Bitno je da cilj bude pozitivno postavljen i opisan u terminima onog što se želi postići. Naime, naše nesvjesno ne procesira negacije. Npr. kad si kažete da na ispitu ne želite imati tremu, vaš mozak prvo mora stvorit predodžbu vas na ispitu kako imate tremu i u tom trenutku čitavom sistemu (biću) odašilje takvu informaciju. To je i glavni razlog zbog kojeg se afirmacije uvijek rade u pozitivnom obliku. Nadalje i kada bi vaš mozak odaslao naredbu da ne želi imati tremu još uvijek nije definirao kako želi biti. Nemati tremu može značiti da želite biti: smireni, sigurni, opušteni, ali isto tako i ljuti, agresivni, pospani, ravnodušni, histerični, depresivni,… Dakle, točno definirajte što je to što želite postići.

2. Cilj postavite u stvarni kontekst

Kada, gdje i s kim to želite?

Potrebno je da vaš cilj doživljavate realističnim. To ne bi trebala biti samo još jedna maštarija u stilu bilo bi dobro ili što bi bilo kad bi bilo. Vaš cilj će imati puno više smisla kada ga postavite u konkretnu životnu situaciju. Izuzetno je važno da si postavite točno određen, realističan rok za ostvarenje cilja.

3. Dokaz o postizanju cilja izražen u odgovarajućem osjetilnom obliku

Što ćete vidjeti, čuti, osjetiti kada postignete ovaj ishod?

U ovom dijelu otiđite u budućnost, u onaj trenutak u kom ćete ostvariti to što želite. Stvorite jasnu predodžbu o tome. Vidite taj trenutak kao da ste u njemu, čujte ono što ćete čuti i osjetite osjećaj koji ćete imati. Ovdje su dva važna momenta u čitavoj priči. Kao prvo da procijenite da li je osjećaj dovoljno dobar. Koliko puta nešto želimo i jako se trudimo da to ostvarimo a onda kada to na kraju i dobijemo shvatimo da baš i nije nešto posebno. Tako da je dobro da to po mogućnosti utvrdite na vrijeme i po potrebi odustanete od toga na vrijeme. S druge strane u koliko vam ostvarenje cilja donosi zadovoljstvo, to već sada možete osjetiti i samim tim si povećati motivaciju za njegovo ostvarenje.

4. Započet i održavan od vas samih

Postoji li  nešto što bi vas moglo spriječiti u postizanju cilja?

Jeste li vi odgovorni za potrebne promjene?

Da li to što želite ostvariti ovisi o vama? Ljudi često žele ostvariti nešto što uopće ne ovisi o njima i onda budu isfrustrirani kada to ne ostvare. Važno je da si planiramo ono što je u našoj domeni. Ako pripremate ispit vaš cilj može biti da se dobro pripremite za polaganje ispita. Međutim da li ćete položiti koji put ovisi samo o profesorovom raspoloženju. Koliko ste puta doživjeli ili čuli od nekoga da je pao neki ispit bez obzira koliko je znao a da je onda poslije sa puno lošijim odgovorom prošao.

5. Sačuvati pozitivne aspekti trenutnog stanja

Hoćete li pri postizanju ovog cilja izgubiti nešto od onog što imate sada?

Po mom uvjerenju ovo je krucijalni moment za sve situacije koje zahtijevaju određene promijene. Uglavnom kada nešto želimo promijeniti sagledavamo samo loše aspekte a zaboravljamo na određene dobrobiti koje nisu tako uočljive, a nazivamo ih sekundarna dobit. Tako ljudi koji žele prestati pušiti imaju jako puno argumenata za tu odluku (zdravlje, novac, miris,…) a pritom zaboravljaju na ono što pozitivno što im pušenje donosi (smirenje, smanjenje napetosti, omogućuje komunikaciju, imaju nešto u rukama, …). U koliko je sekundarna dobit veća od onog što će se dobiti željenom promjenom šanse za njeno ostvarenje su skoro nikakve. Kažemo da je sekundarna dobit ono što stoji između nas i ostvarenja našeg cilja. Stoga je važno da te dobrobiti na neki način zadržimo, tj. da pronađemo način da ih dobijemo na neki drugi način. Kod samog pušenja to bi bilo da npr. nađemo neki drugi način da se smirimo, opustimo i sl.

6. Je li cilj vrijedan

Predstavlja  li ishod ono što vi jeste i ono što vi želite biti?

Je li cilj vrijedan onoga što morate za njega činiti?

U ovom je koraku važno dobro procijeniti koju vrijednost ovaj cilj ima za vas. Trebate osjetiti koliko je vama važan, a ne nužno ljudima oko vas. Neki put stvari radimo jer su pred nas postavljena takova očekivanja od strane naše okoline, a pri tom nam se to zapravo ne da. Također je bitno procijeniti kako se ostvarenje tog cilja odražava na naš život na neki duži rok, tj. na našu individualnu životnu misiju. Koliko je to kompatibilno s našim dubljim razinama, tj. s onim što mi jesmo i što želimo biti. Također je potrebno odvagnuti da li ostvarenje cilja opravdava trud, vrijeme i sredstva koja su potrebna za njegovo ostvarenje. Naime neki put uložimo puno više nego li dobijemo natrag.

7. Imaju pozitivne posljedice

Koje su posljedice postizanja vašeg cilja?

(Za vas same i za druge u to uključene)

Kako će se vaš život promijeniti?

Za kraj provjerite ekologiju. U NLP-u kažemo da je ekologija studija posljedica. Važno je provjeriti kako će ostvarenje cilja utjecati na naš život na dulji rok, kako će se to odraziti na šire aspekte našeg života i na našu okolinu. Npr. ostvarenje želje za posjedovanjem boljeg auta s jedne strane može zadovoljiti neku našu potrebu. S druge da bi se to ostvarilo možda je potrebno ući u krediti, raditi puno više da bi se zaradilo dovoljno novca, odricati se nekih drugih stvari da se do toga došlo,… Tako da kroz to može patiti obitelj, uslijed povećanog stresa i zdravlje, i slično. Također ostvarenje nekog cilja za nas biti dobro, ali za ljude oko nas ili u najdrastičnijem obliku za ostatak svijeta može biti poguban. Naučnici koji su otkrili nuklearnu energiju u svom radu su bili orijentirani na pozitivne aspekte svog otkrića, a pri tom nisu ni mislili da su kreirali monstruozni mehanizam koji je prijetnja opstanku života na čitavoj planeti.

8. Koji je prvi korak koji trebate napravit da bi ostvarili cilj

Koja je prva stvar koju će te napraviti da bi ostvarili vaš cilj i kada ćete to napraviti?

Često puta ljudi sve fino isplaniraju i onda ostanu na tome. Da bi se stvar pokrenula trebate odrediti koji je prvi konkretan korak koji ćete poduzeti i kada. Pri tom je važno da se prvi korak odredi i napravi što je moguće prije.

Tajna je ovog postupka da se ne ide u previše detalja tako da čitav proces traje do 15 – 20 minuta. Jednom kada se situacija ovako proanalizira onda se može pristupiti detaljnijem planiranju. U koliko cilj ima više dijelova ili faza, za svaki od njih može se ponoviti ovaj postupak. U koliko je krajnji jako velik ili dalek, može se odrediti nekoliko manjih ciljeva koji će dovesti do njegova ostvarenja.

Nadam se da ćete ovaj proces primijeniti kako za svoju dobrobit tako i za dobrobit drugih i da će vam pri tom korisno poslužiti. Želim vam puno uspjeha i sreće i veselja u svemu što radite.

Ivan Petrić, NLP Trener

Upravo su objavili rezultate istraživanja koja pokazuju da “moćne” osobe postaju beščutnije ili kako bi to znanstvenici li manje empatične a što u konačnici dovodi do trajnog oštećenja mozga. Ono što me iznenađuje je to da u znanstvenici iznenađeni ili je ovo samo još jedna senzacionalistička objava „ozbiljnih“ medija ili je to i jedno i drugo.

U svakom slučaju evo linkova gdje možete provjeriti navode

https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2017/07/power-causes-brain-damage/528711/

http://www.dailymail.co.uk/sciencetech/article-4617516/Being-position-power-cause-brain-damage.html

Pozitivna psihologija već odavno govori o tome da npr. ljudi koji dobiju novac odjednom postaju više sebični i zabrinutiji. Postoji stara izreka “if you do not have nothing you have nothing to loose”.

Ali vratimo se na temu moći i empatije. Poznato je da u mozgu imamo dio zadužen za tumačenje govora tijela i usklađivanje s drugom osobom poznat kao “zrcalni neuroni”. Svi ga imamo i odjednom se podrazumijeva da se svi normalni ljudi usklađuju s drugima a oni koji to ne rade su u najmanju ruku čudni (da ne kažemo ne normalni, psihopate,….).
Jeli to zapravo tako? Predlažem da se vratimo još malo unatrag na ono što smo učili na našem NLP treningu i to kao osnove. Postoji svjesni i nesvjesni um. Oboje imaju zadatak da preživimo i potom da se razmnožimo (to nije NLP postavka već način razmišljanja “sebičnog gena”). Dakle, sve što s događa od nivoa gena (uključujući “običnu” genetiku do epigenetike) pa do svih utjecaja iz okoline (od hrane pa do reklama) kao i strukturalnih promjena u nama (starenje, bolesti,…) se neprestano prožima i konstantno jedno utječe na drugo. Mi se doživljavamo kao čvrste (konkretne, solidne) i nismo svjesni koliko smo zapravo promjenjivi, fleksibilni i fluidnost. Razlog tome je što smo najčešće konstanto izloženi istim utjecajima pa sukladno tome odgovaramo i istom strukturom i tako imamo dojam o našoj stalnosti – nepromjenjivosti. A istina je prilično drugačija. Primjer toga su bolesti ali i izlječenja.

No da se opet vratim na empatiju. Koja je funkcija govora tijela. To je osnovni način komunikacije koji se konstantno odigravanja među prisutnim osobama. Odigravanja se uglavnom na nesvjesno razini i u principu je utjecajnih od komunikacije riječima. Jedna od njegovih funkcija je uspostava i afirmirani međusobnih odnosa i hijerarhije. I tako se iz govora tijela jasno može iščitati kako se netko osjeća u nekoj situaciji ili kakav je nečiji odnos. Tko zna na što obraćati pažnju lako će pročitati tko je u nekom odnosu dominantan i to će prepoznati po otvorenom stavu kod kojeg osoba ne brani osjetljive dijelove (vrat, stomak, genitalije) jer na taj način pokazuje da je druga osoba nije na koji način ne može ugroziti. Slično je i kod životinja koje na taj način pokazuju, osim dominacije, i potpuno povjerenje i predanost (to je ono kad legne na leđa i daju im da ih češka tepao trbuhu). Na isti način, kada se gradi rapor, onaj koji je u podređenom položaju se usklađuje s onim tko je moćniji. To jest, moćniji se sam po sebi ne usklađuje sa slabijim (osim kad ju u pitanju predizborna kampanja, ali to i je jedna od rijetkih situacija kada slabiji ima bar neki privid moći).

I sad kad zbrojimo 2 i 2 pitanje je što je čudo u tome da se stvarno moćni ne usklađuju s drugima. I ako su stvarno moćni i ako to potraje žar nije najnormalnije da se mozak prilagodi toj situaciji i da na neki način rezultira promjenom u strukturi mozga, percepciji i svemu ostalom.

S druge strane, ista ta istraživanja su pokazala da ti isti rukovoditelji koji su manje empatični postaju učinkoviti u poslu i donošenju odluka, jer manje pažnje obraćaju na periferne stvari i samim tih imaju-dozvoljavaju manje ometanja. Mogli bi reći da su fokusiraniji na ostvarivanje rezultat i ciljeva a manje na posljedice (jer zbog svoje pozicije i ne očekuju da im se nešto može dogoditi. I na kraju kada istraživači kažu da moćni gube kontakt s realitetom, mogli bi reći da gube kontakt s realitetom podređenih (jer to i nije njihov realitet). A kad smo kod realiteta i onoga što on je,… no o tome nekom drugom prilikom.

P.S.
Jedno drugo istraživanje navodi da kad su ljudi gladni mozak razvija nove strukture tj. da raste i razvija se. Pa to je tako normalno. Kad si gladan mozak se uključuje i intenzivno radi na rješavanju problema, tj. na preživljavanju. S druge strane ne navode što točno mozak radi. Misli li o tome kako doći do hrane ili kako oslikati Sikstinsku kapelu. Mozak više misli ali o čemu? Razvija nove neuronske veze, ali u kojem dijelu mozga? Koliko zapravo treba biti gladan i kako se reagira na koju glad? Vjerujem da pomalo gladan kompozitor smišlja kako komponirati novu pjesmu i s njom zaraditi dovoljno za kupovinu hrane. Jako gladan kompozitor razmišlja samo o hrani. Pomalo gladan kriminalac smišlja dobru prevaru, a jako gladan kriminalac vjerojatno i ne razmišlja puno već djeluje „konstruktivno“.

Ivan Petrić, NLP Trener

Što su HUNA-e?

HUNA su stari Hawaii-ski sistem za duhovni rast, iscjeljivanje i psihologiju. Postoji vjerovanje da je jednom na Zemlji postojao jedan jedinstveni sistem koji se poslije, vremenom razdijelio. Tako danas imamo više različitih sistema vjerovanja, koji u svojoj biti podučavaju isto znanje, ali je forma putem koje to rade različita. Smatra se da su HUNA učenje koje leži iza svih učenja. Sve pojedinačne sisteme koje možemo naći širom svijeta nalaze se sadržani u HUNA-ma, tj. mogli bi smo reći da su HUNE integralno učenje. U njima imamo numerologiju (kao npr. u Kabali ili kod Pitagorejaca), astronomiju i astrologiju, fitoterapiju (liječenje biljem), iscjeljivanje energijama (kao u Reikiju), itd.

Kako je došlo do toga da su se baš HUNE uspjele očuvati u svom izvornom obliku i kako to da se o njima tako malo zna? Kao što znate Hawaii su skupina otoka u središtu Pacifičkog oceana koji su otkriveni (od strane bijelaca) 1820. Dio su kopna koje je potonulo u more. Ono što danas vidimo kao otoke nekad su bili najviši vrhovi vulkanskih planina. Otprilike do 750. godine HUNE su bile izbalansiran sistem u kojem su muškarci i žene bili jednako poštovani. Postojali su muški i ženski Kahune. Tada na Hawaii-e dolazi Kahuna Pa¢au koji je došao sa Tahitija. Ovdje se ne misli na otoke koji danas nose to ime već Tahiti na Hawaii-skom znači “negdje drugdje nego ovdje”. Dakle, od nekuda je došao Kahuna Paau I ustanovio novi red KA PU. Smatra se da je ovo kraj procesa u kom su izbalansirani sistemi zamijenjeni sa dominantno muškim, a koji je otpočeo oko Kristova rođenja. 1819. godine  KA PU sistem je odbačen, a 1920. na Hawaii-e dolaze misionari. Od tada je zakonom zabranjeno prakticiranje HUNA. Do 1895. bio je zabranjen čak i poznati HULA ples. Ostale su aktivnosti bile zabranjene sve do današnjih dana. 1979. počeo je proces postepenog skidanja zabrane, a posljednji zakon koji je doveo do potpune slobode prakticirana donesen je 1989. Tako da je Kahuna DAVID “DADDY” BRAY 1953. zatvoren jer je javno pjevao stare Hawaii-ske pjesme. Zato su drevna znanja ostajala u krugu obitelji i nisu bila dostupna strancima i ostalima izvan uskog povjerljivog kruga i  na taj su način sačuvana od utjecaja drugih kultura koje su na Hawaii-e došle sa dolaskom “okupatora”. Dakle HUNE nisu bile tajno učenje već su bile zakonom zabranjeno učenje.

A tko su KAHUNE?

KAHUNE bi mogli usporediti sa današnjim doktorima znanosti (Dr.). Svatko tko je imao određenu specijaliziranu vrstu znanja zvao se KAHUNA. Tako postoje KAHUNE za ribarenje, poljodjelstvo, ples, astronomiju, astrologiju, politiku, vladanje… Nama su posebno interesantni:

KAHUNE LALA LAPAO doktori, travari

KAHUNE LAAO KAHEA psiholozi, iscjelitelji vjerom

KAHUNE KILO KILO proroci, vidovnjaci

KAHUNE NAO AO mistički inicijatori.

Na drevnim Hawaii-ma nije postojao papir i sva su se znanja prenosila usmenom predajom s jednog pokoljenja na drugo, a to je bio zadatak Kahuna. Sama riječ Kahuna može se tumačiti na dva načina, zavisno kako se promatraju pojmovi od kojih je složenica nastala:

KA– svijetlo

HUNA– tajna ili duhovno zaštićena znanja

ili

KAHU– poštovani ili viši službenik koji čuva nečije vlasništvo, informaciju

NA– mir, centriranost, balans

Za HUNE bi mogli reći da su tajno učenje koje leži iza svih tajnih učenja, a KAHUNE su prenositelji tih učenja. HUNE su svima dostupne (ako izuzmemo zakonsku zabranu) a njihova tajnost u stvari leži u načinu prenošenja znanja. Kao i mnogim drugim drevnim sistemima znanja su se prenosila (pored ostalog) i pričama, u direktnom kontaktu. Određeni obred ili vještina vjerojatno su se mogli naučiti jednostavno tako da vam KAHUNA pokaže kako se to radi, ali mudrost i dublje znanje koje leži iza toga dobivala se postepeno kroz dugotrajno učenje i življenje uz KAHUNU. Učilo se na nesvjesnom nivou i samo su odabrani (mudri, strpljivi,..) dolazili do dubljih spoznaja.

HUNE u Zagrebu

Neka od ovih znanja imali smo prilike dobiti još „daleke“ 1999. Godine u Zagrebu na uvodnom tečaju HUNA. Iz Engleske su došle Beryl i Marylin. One su o HUNA-ma učile na Hawaiima kod Tad Jamesa. Tad osim što je poznat u području psihoterapije kao “izumitelj” Vremensko Linijske Terapije (Time Line Therapy ) također je i KAHUNA. Postoji predanje kako će se pojaviti KAHUNA koji neće biti sa Hawaii-a a koji će omogućiti da se znanje HUNA proširi po Zemlji. Taj je KAHUNA “naš” Tad. Beryl i Marylin sam upoznao preko NLP-a, a tijekom zajedničkih druženja došli smo i do teme “duhovnosti” (meditacije, energije, i sl.) i tako sam od njih čuo za i o HUNA-ma. I mic po mic pozvao sam ih u Zagreb.

Što smo naučili

Staro ime za Hune je HO MANA . A znači

HO-napraviti

MANA– energija.

Jedna od stvari koje smo proučavali bila je MANA (energija). Kako se s njom povezati, kako se puniti i slati ju.

Postoji priča za koju se ne može tvrditi da je 100% istinita, ali je vrlo indikativna. Pa kaže: “Kada su se prvi mornari iskrcali na Hawaii-e upitali su domoroce gdje žive, a oni su im odgovorili Hawaii. Mornari su ucrtali otok u mapu i gore napisali Hawaii. Onda su otišli na drugi otok i pitali domoroce gdje žive. Oni su im rekli Hawaii. Isto se ponavljalo na svakom otoku na koji su došli. I tako su mudri istraživači shvatili da je to u stvari otočje čije ime je Hawaii. Tako ih i danas zovemo. Međutim, Hawaii na Hawaii-skom jeziku znači i:

HA– dah

WAI– voda, dublje značenje je MANA, životna energija

I – najviši, vrhovni(supreme), ili Bog.

Kada to spojimo odgovor bio: “Ja živim u božanskoj/najvišoj energiji koja je nošena dahom.”

Jedna od stvari koju smo naučili bilo je HA disanje. Jednostavan način disanja koji pročišćava, centrira i povećava MANU. Hawaii-čani bi prije svake aktivnosti stali i disali na ovaj način da bi se pripremili za nju. Hawaii-ci su bijelce nazvali HAULI. HA je dah, a ULI znači bez. Bijelci čim su se iskrcali s brod i prišli im odmah su ih nešto počeli ispitivati. Izgledalo im je kao da uopće ne dišu. I tako su prozvali imenom kojim ih i danas zovu.

Pored ovog disanja, naučili smo i tehnike disanja koje nam omogućuju da se spojimo sa energijom elemenata. Kao i u mnogim drevnim učenjima na Hawaii-ma se koriste pojmovi elemenata zraka- HA, vatre- AHI, vode- WAI, zemlje- HONUA i petog  elementa IO koji je ekvivalent akaši iz Indijske tradicije. Postoji predaja o tome kako je počela kreacija i vrlo je slična teoriji o “velikom prasku” iz kvantne fizike.

Kako je sve nastalo?

Na početku nije bilo ništa, tj. na početku je bilo ništa. U tom ništa postojao je IO. Praznina s beskonačnim potencijalom, sjeme kreacije. Na sanskrtu se to zove akasha, američki indijanci  to zovu “Veliki duh”, a kvantni fizičari praznina (void). Kako je počela kreacija. U nepokretnoj praznini pojavio se pokret. Prije je sve bilo statično, a onda se u tom statičnom ništa pojavio pokret, kretanje. I to je kretanje stvorilo element zraka koji se još zove i MAKANE, a pokret makanea zvučao je kao “Haaaaaa”. Kako je počeo pokret došlo je do razdvajanja/cijepanja i to je uzrokovalo da se pojavi drugi manifestirani element, element vatre (AHI). Vatra je uzrokovala ekspanziju i toplinu. Kako se pojavila vatra došlo je do kondenzacije. U procesu kondenzacije pojavila se voda (WAI). Dakle dok gori vatra stvara se vlaga. Vatra je topla, vlaga je hladna. Vatra nosi širenje a voda skupljanje. U procesu kontrakcije i hlađenja ovi su se elementi učvrstili, skrutnuli u zemlji (HONUA), koja daje stabilnost, nepokretnost i pokriva prostor koji je prouzročen IO-m. Duh je sišao u tvar i kreacija je počela. IO je ujedinjavajući element, duhovna snaga koja se sastoji od ničega i stoji u pozadini svih elemenata. Važnost elemenata je u tome jer u HUNA-ma tvrde da su oni osnova svih energetskih iscjeljenja, te da se putem njih mogu raditi promijene u fizičkoj kreaciji.

Što smo još proučavali?

(*)10^10^11 je broj veći od broja zvijezda koje možemo vidjeti na nebu ili npr. kad bi zbrojili sva zrnca pijeska koja postoje na Zemlji, još uvijek bi ih bilo manje od ovog broja.

Dok sam pripremao ovaj tekst dosta sam razmišljao o dobu kom živimo. Neki ga nazivaju i “Novo doba” (New Age), a neki drugi skloniji indijskoj tradiciji Kali Yuga. Kali Yuga je u starim indijskim spisima opisana kao doba u kom će se dogoditi najveća čišćenja i kao takovo prethodi dobu prosvjetljenja i duhovnog preporoda. Kao takvo to je doba najvećeg prokletstva ili bolje rečeno doba najveće patnje, ali isto tako i doba u kom je najlakše postići oslobođenje. Doba u kom, da bi to postigli, nije potrebno vršiti intenzivnu i dugotrajnu joginsku praksu, već je dovoljno nesebično pomagati i služiti drugima (tzv. Karma yoga). U tim i takovim razmišljanjima često sam se vraćao na spoznaju kakova su nam sve znanja i spoznaje na dohvat ruke. Do pred desetak godina vrlo je uzak krug ljudi bio u doticaju s meditacijom, pjesmama i plesovima i ritualima drevnih naroda. Šamani, Aboriđani, Indijanci, Kabala, Rune, Tibetanci, Yoga, Reiki,…. Danas se dovoljno priključiti na Internet i u trenutku pokupiti hrpu podataka o bilo kojoj od ovih tema. Otiđemo li u bilo koju bolju knjižnicu naći ćemo na stotine naslova, dovoljno da ih čitamo nekoliko života. I u svima ćemo naći hrpetine podataka koje će lako zadovoljiti našu znatiželju. I ne samo podataka, već i Tehnika. Imam dojam da danas postoji Tehnika za svaku stvar koja nam se može pojaviti u životu. I ako dovoljno uporno čitamo i proučavamo sve te materijale lako nam se može desiti da “sve” znamo. Da imamo odgovore na sva pitanja. I ako se nađemo u nekom društvu lako nam se može desiti da budemo najpametnij. Da uvijek i u svakom trenutku imamo spreman odgovor na sve. Na nešto ćemo odgovoriti putem “Karmičkih zakona”, za nešto ćemo dati neki važan citat (“Babaji-Sai Baba-Swamiji-….. je rekao”), onda se možemo pozvati na astrologiju, pa na….. Ali ako se malo bolje i dublje zagledamo u same sebe što ćemo naći iza te hrpe informacija. Ja mogu za sebe reći da smatram da danas razumijem puno više nego prije deset godina. Mislim da sam u tih deset godina dosta toga promijenio u svom životu i isto tako mislim da je puno toga ostalo što treba napraviti. Ali pored svih znanja pitam se gdje je tu MUDROST.

Prolazeći ponovno kroz stvari koje sam do sada naučio o HUNA-ma prvo sam bio iznenađen sa količinom podataka i podudarnošću sa onim što sam do sada čuo u drugim sistemima. Međutim stalno mi se javljala usporedba kako su ta ista znanja dobivali nekad, a kako ih mi dobivamo danas. Nekada su ljudi godinama živjeli u učiteljevoj blizini i dobivali informacije “na kapaljku”. Tu i tamo bi im nešto rekao, dao neki zadatak, ispričao priču i pustio ih da potraže odgovore. I onda bi ih s vremena na vrijeme doveo u priliku da pokažu što su iz svega toga shvatili. Kako je to dugotrajan i polagan proces bio? Mi danas u jednom vikendu naučimo više nego oni u nekoliko godina. I često mi dolazi pitanje zašto je to tako? Zašto su ta drevna znanja dugo vremena bila skrivena od očiju znatiželjnika? Zašto su bila prenošena s koljena na koljeno? U ostalom, zašto su postojali obredi koji su bili tajni (poput inicijacija), mantre koje nitko drugi ne smije znati? Zašto bi u nekoj liniji (lozi) postojao samo jedan nositelj linije koji je bio zadužen za prenošenje znanja?

Ne znam da li sam našao pravi odgovor na sva ta pitanja, ali ono što sam dobio spreman sam podijeliti sa vama.

Procesi koji se koriste (i koji su se koristili) su vrlo moćni i vrlo, vrlo jednostavni. Mudrost nije potrebna da bi ih se pokrenulo i koristilo. Ali bez duboke mudrosti , spoznaje i pročišćenosti (npr. stanje bez želja, jasnoća, svjesnost o sebi i drugima) može ih se jako lako, čak i nehotice, zloupotrijebiti. Ako ih ne možemo koristit bez: potrebe da nas se voli i prihvaća, bez potrebe za privlačenjem pažnje, samopotvrđivanjem, uspjehom, novcem i sl., ako ih ne možemo koristiti bez svega toga, onda ih često i ne možemo koristiti na pravi način. Onda ih koristimo bez mudrosti, smirenosti, nevezanosti, ili jednom riječju bez sveznanja i tu dolazi do pogrešaka. Npr. želimo nekome pomoći jer nam ga je žao, ili jer mu se želimo pokazati ili jer nam treba novaca ili jer mu ne možemo reći ne, ili.. i onda možemo pokrenuti nešto što nije trebalo, jer nam u to trenutku nedostaje dublji uvid.

A nekad davno do znanja se dolazilo polako. A kad se do znanja dolazi polako učimo se strpljivosti. (Ovo me odmah podsjeti na heroje koji se nikako ne mogu još malo strpiti za naredni stupanj meditacije, viši stupanj energetskog rada, odmah treba postati trener nečega, super hiper coach, ….. .) U takvom procesu spoznaje (ne učenja već spoznaje) izgara ego, volja za moć. Postaje se ponizan, jer čak se i fizički služi učitelju (možda je bolje reći mudracu), postaje strpljiv (sazrijeva se) i što je možda najvažnije na tom putu otpadaju svi oni koji iz bilo kog razloga nisu spremni. Samo najmudriji učenici iz mnoštva priča, metafora, usporedbi, parabola, naizgled slučajnih primjedbi i  naizgled nebitnih događaja mogu doći do biti i spoznati ju. Dakle ne radi se o učenju tehnike već o stjecanju dubljeg uvida. I zato nam se čini da su znanja bila skrivena i tajna. Ona su bila tu pred nama, ali ih mi nismo mogli prepoznati.

Koliko je to različit proces od onoga što se danas dešava. Mi učimo tehniku i kroz rad pokušavamo spoznati bit. Na seminaru nas se nešto nauči ili negdje nešto pročitamo i onda trebamo raditi, vježbati, stjecati iskustvo, proučavati i s vremenom će nam možda postati jasnije što se tu stvarno dešava. A prije su ljudi spoznavali bit i često nije bila potrebna nikakva tehnika, već su se stvari dešavale (teško bi mogli reći da su ih radili) iz biti. To je onda bila vanjska manifestacija unutarnjeg (suštinskog) procesa.

Po mom mišljenju, to je jedan od razloga zašto su oni, koji se nisu kretali ispravnim putem, već su željeli moć, dolazili do učitelja koji bi ih brzo naučili i dali im moć, ali im nisu mogli dati mudrost. (Moglo bi se reći da bi im dali tehniku, ali ne i spoznaju.) Pored toga uglavnom bi i bili izmanipulirani, jer su i sami htjeli druge manipulirati, a i učitelj u svojoj biti nije bio dovoljno čist. I on je spreman sve; pa i svoje učenike, iskoristiti i izmanipulirati.

I kakvo nam se rješenje nudi danas? Vrijeme je toliko ubrzano da često nemamo dovoljno vremena. Mi danas, u ovako uređenom društvu, teško da možemo provesti dvadeset godina uz nekog učitelja da bi možda došli do spoznaje. A i kada bi našli vremena, da li bi našli učitelja. Pa ipak, mislim da nam po neki put ne bi došlo na odmet malo više strpljenja, ozbiljnosti, predanosti i osviještenosti u vezi procesa koji se oko nas dešavaju. Naše neznanje i ne osviještenost nas ne može uvijek opravdati za greške koje radimo. Jedino nam milost može pomoći na ovom putu po kojem idemo. Milost i dobra, iskrena i čista namjera. Na sebi možemo puno toga napravit, ali za milost se moramo iskreno pomoliti. A najveća milost koju možemo dobiti je ljubav istinskih učitelja (Gurua) i njihovo duhovno vodstvo. Zato, koju god tehniku imali i koliko ih god imali i koristili, bez toga bit ćemo daleko od biti kao i bez njih. Kao što sam već prije napisao, možda ćemo biti najpametniji, imat ćemo logične odgovore na sva pitanja, ali u stvarnosti nećemo svoj život promijeniti/pomaknuti ni za milimetar.

Zato se često prisjetim Babajia i svih Učitelja koje sam susreo i zahvalan sam na svakom trenutku provedenom u njihovoj blizini, jer bez njih moj život bio bi drugačiji. Poimanje mene samog, svijeta i mog mjesta i uloge u svijetu sigurno ne bi bili onakvi kakvi su danas.

To su bila neka od razmišljanja koja su mi se javljala dok sam pripremao tekst o HUNA-ma. Hvala.

Ivan Petrić, NLP trener