Interesantno je koliki je broj stručnjaka reagirao na nedavno sučeljavanje Milanovića i Plenkovića. Čitajući dotične analize mogle se zaključiti o kandidatima, o ljudima koji su emisiju stvarali (ili točnije o onima koji su se bavili scenografijom) i o onima koji su pisali analize.
——————-
Pravi ljetni đir, pijem kavu i čitam novine. Televizija, politika, izbori – sve na minimumu. Čitam ja tako čitam, a novine pune analiza. Naši se stručnjaci raspisali o TV debati dvoje „političkih teškaša“ (Milanović i Plenković – raspored prezimena sam napravio po abecednom redu). Tko je uvjerljiviji, tko je ostavio bolji dojam, čak su i davali komentare kako je Milanoviću bolje stajalo odijelo, a Plenkoviću je bilo malo preširoko što onda ne daje dobru poruku biračima.
Ponukan napisima prebacih se na Youtube i pogledah par minuta debate. A kad tamo, imam što vidjeti. Iza oba kandidata u pozadini su ekrani u stranačkim bojama (crvena i plava) a da bi se unijelo malo dinamike te su boje u pokretu i na način da se crvena boja iza Milanoviće stalno kreće prema gore, a plava iza Plenkovića prema dolje. Koja je poruka koja se time šalje? Vjerujem da scenografi nisu imali pojma što su s tim napravili, ali iznenađuje me da ni jedan od „stručnjaka“ za komunikaciju to nije primijetio.
A sada da malo pojasnim naslov bloga „debata – izbori – mentalisti – iluzionisti – vilenjaci“ i važnost boja u pozadini.
Debata je trebalo biti sučeljavanje dva „teškaša“.
Izbori su ono zbog čega je ta debata održana, a to što HTV kaže da ovo nije predizborna emisija – to mogu vjerovati samo oni koji vjeruju predizbornim obećanjima – nevjerojatan broj ljudi kojima bi trebalo oduzeti pravo glasa zbog smanjene uračunljivosti ali to je stvarno teško očekivati u zemlji u kojoj neuračunljivi ljudi kojima je oduzeta radna sposobnost (teški oblik PTSPa s kojim u normalnoj zemlji nebi smjeli ni auto voziti) mogu postati ministri odgovorni za milijarde teško nezarađenih kuna (budimo iskreni – jako puna kuna u proračunu nije zarađeno već od banaka posuđeno).
Mentalisti su oni koji rade specijalne trikove, slično iluzionistima samo koriste mentalne trikove i onda izgleda da znaju što netko misli i slične fore. Mentalisti znaju kako naš um funkcionira (u domeni onoga čime se bave) i to onda koriste za svoje trikove i u svojim nastupima koriste upravo takve fore koje smo vidjeli s pokretnim bojama iza sudionika u debati. To se negdje još naziva subliminalnim porukama i definitivno imam utjecaja na percepciju promatrača, usudio bih se reći podjednako ako ne i više od samog odjela koje su imali. Bazira se na tome, da naše nesvjesno procesira sve informacije koje do njega dolaze (bili mi svjesni toga ili ne) i onda utječu na percepciju i stavove. Postoji čitav niz istraživana na tu temu i danas se to intenzivno koristi u propagandi. Postoji čitava grana u ekonomskoj znanosti (bihevioralna ekonomija) koja proučava nesvjesne reakcije potrošača i što efikasnije utjecanje na njih. Dakle, kada iza Milanovića čitavo vrijeme crvena boja ide prema gore, to nesvjesnom um sugerira da i on nešto bolje radi, a kada plava boja iza Plenkovića ide prema dolje sugestija je da on nešto lošije radi. Ako vam to ne izgleda uvjerljivo, mogu vam dati jedan primjer kako to djeluje. Napravili su istraživanje u kojem su dvjema grupama ispitanika dali da rješavaju testove kreativnosti. Pri tome je jedna grupa dobila uputu da ruku/šaku u kojoj nemaju olovku, dok rješavaju test, stave na stol i polagano privlače sebi, a drugi da je odguruju od sebe. Rezultat je bio da su oni koji su ruku približavali sebi više ustrajali (rješavali duže i na kraju riješili više zadaka). Jednostavno je objašnjenje da ono što nam je uredu primičemo sebi, ono što nije odgurujemo. Dok su rješavali test, nesvjesno je obradilo i tu informaciju i kao rezultat smo dobili drugačije rezultate kod ove dvije grupe. Ako želite vidjeti kako mentalisti koriste ove trikove potražite na webu materijale Derrena Browna i drugih mentaista, a ako želite saznati više o funkcioniranju nesvjesnog uma za početak možete pročitati knjigu „Treptaj“ Malcoma Gladwella ili Kanemanovu „Misliti brzo i sporo“. Kaneman je na temu funkcioniranja uma dobio Nobelovu nagradu.
Iluzionisti su u ovom slučaju oni koji žele stvoriti iluziju da su bolji nego jesu, a ovdje ih je podosta. Osim dva sudionika u debati ima tu i jako puno „stručnjaka“ koji su tu istu debatu komentirali. Većina onoga što su napisali je čista copy – paste metoda, “ko da su diplomski pisali”. Odavno viđeno na stranim televizijama (pogledajte par dokumetaraca o govoru tijela i bit će vam jasno od kuda im mudrost dolazi) i prepisano iz stranih medija (glavni im je argument tisućama puta ponovljeni primjer debata Nixona i Kenedija).
I za kraju, tu su vilenjaci. Mitska bića o kojima se govori u predajama i koje se može vidjeti samo pod utjecajem bunike ili nekih drugih sličnih opojnih supstanci. Vilenjaci su u ovom slučaju dobri, pametni i pošteni birači koji žele istinu i glasaju čiste savjesti. Htjeli mi to ili ne mi smo ti koji smo potkupljivi i koji želimo da nam se laže. Mi smo ti koji volimo, želimo i proizvodimo iluzioniste. Kada bi glasali za one koji govore istinu – svi bi nam političar govorili istinu (koliko im to posao dozvoljava, naravno).